nedjelja, 29. travnja 2018.

Hranidbeni lanac emocionalnog vampira

                                     BEZ UZMAKA


Strah je dobar,u nekoj normalnoj dozi.Ne znam postoji li ljestvica ili dimenzija za mjerenje straha,dali te udari po Richteru,Celziju ili centimetru,ali on je sveprisutan.Pišući ovaj post,stavljam se u ulogu konobara koji daje jelovnik jednom gostu,EMOCIONALNOM VAMPIRU!Naime,danas je za doručak odabrao STRAH bez priloga,naručio je i bevandu,pola krvi,pola suza u čaši na stalak,što je posebno naglasio.Naravno,čaša na stalak jer je jednom takvom biću zaista ispod časti piti iz klasične čaše,onako običnog valjka.On je suviše geometrijalan za ukus jednog sociopata.Vrijeđa njegovu inteligenciju.Da ne duljim za stolom te emocionalne krvopije,moj gazda zvan MIROTVORAC naredio mi je da ga zovem gostom,pa tako ću ga i počastiti ovim postom,jer kada izuzmem sve,on je ipak "Gost".Slobodno je ušao u restoran mog života,ulaz mu nije zabranjen jer i on je ipak "osoba",građanin ove zemlje,on može biti bilo tko...
Takvi "gosti" su vrlo teški i zahtjevni,njihov MENU je nešto posebnije od drugih.Jela su im sastavljena od najbolnijih emocija a prilozi od fizičkih ožiljaka...Hladna predjela ne jedu jer im je srce dovoljno hladno ali zato rado vole servirana topla predjela.Eh kakvi li su to samo specijaliteti za njih...
JELA PO NARUDŽBI: - Strah                                       PRILOZI: -ranjena srca
                                        -Očaj                                                          -suzne oči
                                        -Nametnuti osjećaj krivnje                        -zgrušana krv
                                        -Izdaja                                                        -grč u boli
                                        -Nisko samopoštovanje                             -depresija
                                        -Mrtvo samopouzdanje                              -duševni nemir 
                                        -Psihološko uništenje osobe                       -tuga

                 
                          ***Karakteristike***

Lako ćete prepoznati našeg "dragog gosta",on nije jedan u masi.U masi ih je mnogo,ali nisu čopor.Međusobno se lako prepoznavaju,ne prilaze si često.Svaki od njih ima svoj teren na kojem obitava,svaki od njih ima svoje lovište.U današnje vrijeme u tom poslu su daleko uspješnije žene.Stavljene su trenutno na veće pozicije u tom poslu,međutim,još i dalje vladaju stari muški direktori,majstori svog zanata.Krasi ih sve visok stupanj inteligencije,nizak prag tolerancije,velika doza šarma koja poput slatkog sirupa biljke mesožderke privlači svakog naivnog kukca a dalje i sami znate priču kako kukac završi.Oni se predstavljaju u prekrasnom svjetlu ispočetka,gotovo odraz anđela,baš kao što je u stanju i Lucifer da se predstavi.Ta svjetlost može potrajati i godinama,dovoljno dugo da kada stupite u nju ni ne osjetite kada se počne gasiti jer vaše naivno i dobro srce samo predstavlja svjetlost.A onda odjednom kada otvorite oči,kad razum pretuče vaše srce,našamara ga kao otac troje djece pijanog vozača na cesti,shvatite da ste ostali u tami.Bez obzira kolikogod se okretali u njoj,nikakva svjetlost ne dopire,prati vas samo osjećaj kako vas negdje odnekud iz tmine promatraju nečije zlokobne oči i dobro znate čije su.Najednom se zatvore vrata ćelije,zvuk vam propara uši i na tren zaustavi srce,pomislite da izlaza više nema.Većina zdravih osoba pokuša upaliti bilo kakvo svjetlo,sanjajući o onome koje ga je dopratilo u tu ćeliju tame,pokušava ga dozvati iznova i iznova,dok ne shvati da je zapravo u zamci namjenjenoj baš za njega...
Nevjerojatan šarm posjeduju takvi "gosti",ali kao iskusan konobar,nasreću ja ih odlično čitam.Glumačkim osmjehom uzvratim na njega,ali očima im odam da ih itekako dobro poznajem,tu završavam svaki odnos s njima....

                                            ***Hranidbeni lanac***

Obični i zdravi ljudi imaju različite prehrambene navike.Netko voli ribu,netko svinjetinu,netko je vegeterijanac,nutricionist ili svežder...Bez obzira koji ste od tih vrsta,znajte da zapravo u svijetu naših gostiju,svi vi zapravo spadate u plijen.U "glupe" biljoždere koji pasu u miru,bez straha,u tišini i skladu.Na nekoj zelenoj poljani obasjanoj suncem.Vaš pašnjak je visoka zelena trava,ljepota i radost vašeg življenja,sve dok se ne prišunjaju oni.Među vama ne nastaje haos kao kad gepard napade krdo antilopa.Ne,vi ne znate koji i kada će postati njihov plijen.Oni nemaju raznoliku vrstu prehrane jer osnovna namirnica njihove prehrane ste vi,ljudi.Ljudska vrsta!Njih ne zanima vaše meso,salo ili kost.Nemaju oni zube za to!Čuvaju ih za osmijeh manipulacije nad vama.Oni žive od vašeg očaja,straha,beznađa,nesreće...Isisavaju život iz vas dok vas ne ostave poput prazne ljušture u svojoj tamnoj ćeliji,u uvjerenju da iz nje ne možete izaći.Vaša smrt nije sigurna,ali oni koji se predaju našem "dragom gostu" polagano će isušiti,uvenuti,pasti u ponor,nestati a poneki i umrijeti...


                                                   ***Soba tame***

Kada se jednom nađete u sobi ili ćeliji našeg "dragog gosta" prepustite razumu da odluči o vašoj sudbini.Razum je prijatelj!Strah je dobar,kako sam na početku rekao,ali u normalnim dozama...Ne prepuštajte se toliko strahu,koliko razumu.Mala doza straha će probuditi razum jer kako se čini,ako ste već došli do ćelije,razum je dugo bio uspavan i sad ga je teško probuditi,stoga dozirajte njegov probuđivač,dozirajte strah,samo pažljivo jer ako postanete ovisni o strahu,izlazak iz sobe će biti gotovo nemoguć.
Kada se razum napokon probudi,ona će vam sama reći,da ta soba zapravo nije soba niti ćelija našeg "dragog gosta"To je ćelija vaše duše!Kada to shvatite,probudit ćete dušu.Ona će vam zatim reći da u toj sobi uopće nema tame i da tama ne postoji,ona je samo nedostatak svjetlosti koju tražite iz pogrešnog izvora,od iste one osobe koja vas je dovela tu...Duša će vam tada probuditi oči koje će u trenu osvjetliti prostoriju.Ne posustanite niti kada vidite debela željezna vrata izvana zaključana,niti rešetke kovane od čelika,jer ako vam se probude sva ta čula,probudit će se i vaše srce i razvaliti te rešetke i vrata...A onda ćete vidjeti iste one pašnjake,zelenu visoku travu,hitro i vedro sunce na istoku,te napokon udahnuti...

                                       ***Konobar lošeg hotela***

Ja sam konobar lošeg hotela,ali dobar konobar.Davno sam izašao iz ćelije "našeg gosta",trenutno obuzdavam jednog ali ne na radnom mjestu.Odlučio sam uskoro u hotelu dati otkaz,premda je Mirotvorac odličan gazda.Ali,hotel je neuredan,svakakvi dolaze tamo,hrana je zaista odvratna,a posebno od svega,ne bih htio da netko od vas,meni dragih dobrih ljudi dođe tamo i nedaj Bože upozna nekog od "Naših dragih gostiju"

Želim vam uspješan i radostan dan na našem lijepom pašnjaku! 

Nema komentara:

Objavi komentar