Djevojka sa drugog kraja mosta

               DJEVOJKA SA DRUGOG KRAJA MOSTA

Vjerujem da se sjećaš,pitam se ponekad gdje si sada.Dali ti misli zalutaju i zaiskre oči poput bljeska savskih valova na mjesečini kao nekada kada ti sjećanja pokucaju na vrata.Ja sam još uvijek tu,ispod onog istog mosta,često samo sjedim pod njim i slušam valove i Savske galebove pred suton.Pitam se kako izgledaš sada.Toliko je prošlo da kada zatvorim oči,ne mogu se više sjetiti tvoga lica,a nekoć nisam mogao usnuti bez da ga poljubim mislima.Volio bih znati,kamo te odnio život,jer uvijek gledam na onu stranu obale odakle si mi došla.Pijesak je jednako vruć pod nogama,kao i onog ljeta,tako i svakog novog,sve dosada.Lagao bih kada bih rekao da mi nedostaješ,ne znam dali je to tako,postao sam netko drugi,bio bih ti neprepoznatljiv,možda i odbojan.Moje su ruke grublje no ikada,bore su počele crtati čudne mape na mom licu,kosa je već ulovila dosta sijedih,ugasla je žar u mojim očima.Poneki uzdah poprati ples krijesnica nad vodom,prebrojavam tada one iste zvijezde pod našim nebom.Sjetim te se,da.

              ** U našoj staroj ulici**

Dugo sam čuvao tvoj šal,imao je posebno mjesto na mom jastuku pred san.Tako sam sneno znao udisati tvoj miris na njemu,ponekad s lipnja prevari me cvat,ne sjećam se dali je miris taj,dugo mu je trebalo da isčezne,da napusti šal,duže od čežnje za tobom...
U našoj staroj ulici,nema više onih sjenovitih krošanja koje su skrivale naše poglede za nas,presvučen je onaj stari asfalt u bezdušan novi beton kao naš posljednji dan.Samo je sunce ostalo na istom mjestu,i dalje prati tu cestu,suton na kraju,u njoj se utopi kao u blato žar.
Volio bih da ti opet poklonim oči kao nekada,da njima vidiš što vidim ja,jer ti si bila posebna duša,
uvijek si znala sa riječima,pa da mi objasniš,kako to tebi izgleda sad.
Vjerujem da nisi propuštena,tome se nadam štoviše,čuo sam u tvojim koracima tihim poput kapi kiše na vodi, da su tog dana bili moja posljednja muzika s tobom.Instrumental se stopio s mostom,a Savski vjetar sa kosom koju si uvijek raspuštenom za mene čuvala.

                                              ***Ostavljeno ispod mosta***

Noćas su moji koraci teški,odmaram oči nad tvojim gradom,ispraćam ono naše staro sunce,pod mostom skrivam,zakopavam snove.Tvoj grad se polako utapa u tminu,stari je Imam rahmetli odavno,sa džamije krči molitva na zvučnik,novi Imam kano glasa ne imade.
Mnogi su mi rekli da više nisi u Bosni i da si odavno napustila grad,koje su linije aviona u Tuzli,
Frankfurt,Berlin,London,možda Amsterdam jer uvijek si govorila kako ćeš otići odavde.
Ja te nikada nisam pitao gdje želiš poći,misleći naivno da poći ću s tobom,
trebao sam možda one noći s tobom proći, tim Savskim mostom,sada hladnim grobom...

Volio bih da si sretna više nego da te vidim,jer moje oči za tvoje nisu više,pred očima na obali vidim naše sjene,ali sve su blijeđe,vrijeme sve obriše.
Posebna moja,ja sada moram poći,ostavljam ti Savu ako nekad dođeš,ostavljam do pola mosta upaljena svjetla,upali i ti do pola,ako ikad više prođeš,na moju stranu...

Djevojko sa drugog kraja mosta.